Za divno čudo, nije nam trebalo puno vremena da od onog velelepnog karavanseraija gde nam je bilo poslednje stajalište, stignemo do Kapadokije. Vožnja autobusom se, ipak, sve skupa – otegla. Već drugi dan kako se satima truckamo kroz Taurus planine,
Napustili smo Konju pre otprilike 110 kilometara, a imamo još da putujemo da bismo stigli u Kapadokiju. Koliko tačno, to ćete teško upamtiti, jer vam je koncentracija otišla na pulsiranje umornih nogu od sedenja u autobusu i „bolove“ u kičmi.
Kapadokija je bila stanica na nekadašnjem Putu svile, te je tako morala da ima i punktove na kojima su se odmarali ljudi, konji i kamile na svom dugom putovanju. Bili su postavljeni na svakih 30 do 40 kilometara, s obzirom
Iako vas čekaju sati da biste od Antalijske rivijere stigli do Kapadokije, srećom, usput ćete imati razloga nekoliko puta da stanete. Ne samo što ćete protegnuti noge posle višesatne vožnje, već će vas put naneti i u kolevku derviša. U Konji,
O dervišima koji se „vrte“ ljudi obično čuju po nešto ili vide neki mali „performans“ u Turskoj, egipatskim restoranima, zemljama Bliskog istoka, ali često ne znaju ko su oni zapravo. Pre nego što sam planirala da posetim turski grad Konju
Ako vam je želja da jednom odete u čudesnu Kapadokiju u Turskoj, pripremite se na dug put. Nisam sigurna odakle je dalje – da li da krenete sa zapada (sa Egeja ili iz Istanbula) ili sa juga, iz pravca Sredozemlja.
Na putu za Kapadokiju u Turskoj, naša prva stanica bio je primorski grad Antalija, u podnožju Taurus planina sa lepom plažom i prijatnom marinom. Planirali smo da tamo provedemo nekoliko dana, ali ne samo na plaži, jer smo mnogo toga