Oblast Pašabaglari ili Dolina ljubavi ima možda najlepše primerke “vilinskih dimnjaka”. Visine su od 15 do 20 metara, a često su i grupisani, pa se mogu videti po dva-tri šiljka koji su kao “srasli”. Dolina ljubavi dugačka je oko četiri kilometra.
Soba Sv. Simeona
U jednom od “dimnjaka” nalazi se prostorija, koju je u petom veku koristio Sveti Simeon i u koju je moguće popeti se strmim merdevinama.
Morate sačekati na red, a pride voditi računa o tome da li je dovoljno ljudi izašlo iz “dimnjaka”, jer je previše strmo i usko da bi bilo bezbedno da se unutra tiska više od šestoro-sedmoro. Mada, kad su turisti u pitanju, i to se dešava.
Ako vas buni što dolina nosi ime Pašabaglari, za to postoji jednostavan razlog. Ova oblast je, kako piše u knjizi koju smo tamo kupili, nekada pripadala osobi po imenu Paša, a po njemu je i „krštena“. Čuli smo i drugo objašnjenje – da Pašabaglari na turskom zapravo znači „dolina monaha“, aludirajući na Svetog Simeona.
Festival vina u Urgupu
Treba pomenuti i grad Urgup, u kojem je danas moguće naći autentični smeštaj i koji je pun hotela, restorana, prodavnica. Nalazi se na visini od 1.800 metara i jedan je od najbogatijih gradova provincije Nevšehir.
Upravo je odavde krenula promocija čitavog područja i njegovih istorijskih zaostavština, znamenitosti i prirodnih lepota.
Na najvišoj tački u gradu, na brdu Temeni, nalazi se grob Kiličarslana, jednog od seldžučkih sultana. U Urgupu mogu da se posete i turska kupatila, da se obiđu fontane, džamije i biblioteka.
Urgup je poznat i po vinu, domaćoj radinosti, tepisima. Ako vas privlače festivali vina, postarajte se da budete ovde u oktobru, jer se svake godine u to vreme upravo održava jedna takva manifestacija.
Podzemni gradovi
Gradić Derinkuju, koji se nalazi na oko 30 kilometara od Nevšehira, postao je poznat po podzemnom gradu. Otkriven je slučajno, a kao muzej otvoren 1965.
Veruje se da su Hetiti, Rimljani, Vizantijci, svi redom živeli u ovom gradu koji se smatra devetim čudom antičkog sveta i ide osam spratova ispod zemlje.
U Kapadokiji postoji 36 podzemnih gradova. Oni su predstavljali utočišta hrišćanima kako bi nastavili da nesmetano upražnjavaju svoju veru u tajnosti. Tokom arapskih napada u šestom i sedmom veku, ovi gradovi su poslužili prevashodno za skrivanje stanovništva od njihove odmazde. Zna se da odavde vode i skriveni tuneli, pa se veruje da je tunel sa trećeg sprata nekada dosezao do drugog podzemnog grada u Kajmakliju, devet kilometara odatle.
Grobnice i mozaici
Ako imate vremena, odvezite se do Šahinefendija, naselja u kojem su pronađeni ostaci sobe za sastanke i kupatila iz rimskog perioda.
Na oštećenim ostacima rimskih mozaika podignuta je vizantijska crkva u šestom ili sedmom veku. U okolini je otkriveno oko 100 grobova Vizantinaca, koji su svi isto sahranjeni – sa levom rukom na srcu.
Ostaci rimskog kupatila imaju sve uobičajene prostorije: sobe sa hladnom i toplom vodom, svlačionicu, bazen. Na zidu se nalazi simpatičan mozaik na kojem su prikazane papuče koje liče na „japanke“.
I tako se bližio kraj našeg putešestvija. Čini se da smo videli samo delić, još željni priča o prirodnim fenomenima i veštim ljudima koji su klesali svoje kuće unutar stena.
Nove impresije potpuno su potisnule sećanje na truckanje i skakutanje na putu do Kapadokije! Kupili smo lokalno vino, čak i mali turski tepih da nas podseća na ovo zaista vredno putovanje. Balon je tek posebna priča (više o tome u poslednjem putopisu)…
Sledeći: GURANJE OKO BALONA (17)
Svi tekstovi SERIJE o Kapadokiji