fbpx
Top

Nisam ni primetila da je prošlo par dana. A opet, imala sam utisak da hodam danima, što doduše, nije bilo daleko od istine, s obzirom na to da sam Barselonu prešla uzduž i popreko, većinom pešaka, i to pet dana pre nego što sam došla u Lisabon. I to isto radim i dalje!

lisbon-travel-glimpses-of-the-world

„Bika funikular“ u strmoj uličici

Lisabon je prilično zahtevan, jer stalno idete gore-dole, skrećete u jednu ili drugu stranu.

Sećam se da sam stajala na jednom oštrom ćošku, popevši se ulicom do malog trga. Ulica je nastavljala levo, ali se račvala i udesno, pod oštrim uglom od možda 30 stepeni. Odatle, sa ovog ćoška, vidite kako se jedan deo ulice stropoštava naniže, a drugi, odmah pored, nastavlja strmo uzbrdo, prava pravcata serpentina! Pogledate dole, pa gore… I dođe vam da sednete baš tu na ivičnjak, da više ne napravite ni korak, ni dole ni gore!

Ali na kraju to, naravno, učinite, to je tek još jedno brdo. Mada, moram da priznam da mi je bilo više nego drago što sam kupila one čizmice sa (ne tako visokom) štiklicama u Barseloni. Imale su tako fin, malo deblji đon, mekan pri gaženju, taman kako treba za nepreglednu kaldrmu Lisabona!

lisbon-travel-glimpses-of-the-world

Jedan od oštrih ćoškova u gradu

Hodala sam već satima tog dana i konačno stigla do zgrade koju sam želela da vidim. Radi se o „Kazi dos bikos“, sagrađenoj 1523. godine u svrhu Trgovačke kompanije „Indija“. Zanimljiva fasada sa kamenim šiljcima koji vire iz zida.

Zgrada je potpuno renovirana osamdesetih godina i ovde se na prvom spratu održavaju razna kulturna događanja. Dakle, izgrađena je u vreme Vaska da Game. No, razlog zbog kog mi je još interesantnija jeste ono što zgrada predstavlja danas.

lisbon-travel-glimpses-of-the-world

Muzej Saramaga u „Kazi dos bikos“

Naime, u ovom zdanju sada se nalazi muzej posvećen Nobelovcu, portugalskom piscu Žozeu Saramagu, koji je preminuo 2010. Maslinovo drvo ispred ulaza je zapravo iz njegovog rodnog grada Azinhaga. Kažu i da je njegov pepeo prosut ispod drveta. Dok sam šetala gradom, često su mi dolazile u sećanje scene iz njegove pripovetke „Embargo“ sa opisima poređanih automobila duž uskih ulica Lisabona.

Nedaleko od zgrade pronašla sam i fini riblji restoran, kao poručen za pauzu za ručak. Čekajući hranu, pijuckajući vino, pregledala sam fotografije, koje sam napravila tog dana. Još jedan divan dan! Pogled mi se zaustavio na novima čizmicama, jedna štikla je već bila oguljena, verovatno je upala među kocke kaldrme! E, pa, eto, to će mi biti lisabonski „ožiljak“ na mojim barselonskim čizmama, zajednički suvenir sa čitavog ovog putovanja!

Sledeći: STROG, A NESTAŠAN (6)

Svi tekstovi SERIJE Barselona/Lisabon

0

post a comment


The reCAPTCHA verification period has expired. Please reload the page.

Ako vam treba pisanje tekstova za sajtove ili štampana izdanja, na srpskom ili engleskom, ili biste želeli da se vaša zemlja/grad/turistička ponuda/let i sl. nađu na blogu, javite se da sarađujemo.

Unapred se radujem vašem mejlu.

Danijela ćirović

Slide

NABAVITE EKNJIGE PUTOPISA

Sjajne priče na jednom mestu - elektronske knjige, brošure i razglednice.

Share